Na zetkanje noworěčnikow přeprosyštaj 4. januara 2024 do Rěčneho centruma WITAJ dr. Beata Brězanowa a Julian Nyča jako nawoda rěčneho managementa w projekće ZARI, kotrehož nošer Domowina je.

W bjesadliwej atmosferje mjez 15 wobdźělenymi měješe so prašenje reflektować, kotry wliw maja emocije w partnerskich a swójbnych poćahach na wužiwanje serbšćiny abo němčiny a kotre změny móža so w běhu časa při tym jewić.

Zo stejitej tutej prašeni we wobšěrnym konteksće, wuswětli Beata Brězanowa na zakładźe přiběraceje ličby mjezynarodnych porowych poćahow, kiž so hustodosć samo na jendźelšćinu złožić dyrbja, dokelž jedyn kaž druhi maćeršćinu lubowaneho čłowjeka njerěči abo ani njezrozumi. Tak rěčitaj wobě cuzu rěč a přiswojenje partnerskeje rěče je wužadacy proces dojednanja na tu abo tamnu maćeršćinu abo samo wobě maćeršćinje partnerow.

Hdyž rěči so wo noworěčnikach, myslimy zwjetša na tak mjenowane Witaj-dźěći. Powołanske, swójbne, partnerske a přećelske styki běchu pak hižo přeco někotrym z přičinu, serbšćinu wuknyć. Julian Nyča wuzběhny, zo měri so projekt ZARI na kónčiny, hdźež je dźensa jenož mało maćernorěčnych Serbow, čehoždla móhli wosebje nazhonjenja noworěčnikow wužitne być. Tuž běchu runje tajcy na zetkanje přeprošeni, kiž su sej serbšćinu hakle jako dorosćeni přiswojili a kiž su při tym jara konsekwentni byli – mjez nimi Rolf Hrjehor ze Sulšec/Kulowa, Christina Wowčerjowa z Róžanta, Hans-Eberhard Kaulfürst, Friedemann Böhme a prof. Dietrich Šołta z Budyšina a Bernd Melcher z Bórkowow w Delnjej Łužicy. Indiwidualne rěčne biografije, kiž sej mjez sobu rysowachu, wotkrychu zajimawe detaile awtodidaktiskeho a institucionelneho wuknjenja a rozdźělne nazhonjenja w partnerstwje a swójbje, wězo tež z konfliktami zwjazane.

Christina Wowčerjowa rozprawi, zo je z prěnim dźěsćom hišće němsce rěčała, ale třeće dźěćo hižo wjac njewědźeše, zo je mać němskorěčneho pochada. Scyła so pokaza, zo su dźěći přičina a pomocliwa podpěra, haćenja přewinyć a serbšćinu we wšědnym dnju wužiwać.

Jako wosebje sylny faktor scyła a při přewinjenju zadźěwkow wobhladuja wobdźělnicy swójsku krutu wolu a wotpowědne sebjewědomje. Tež pozbudźenje k serbowanju a sympatiske reakcije kaž tež dožiwjenje rěčnych postupow motiwěruja. Pory, kiž su so na němskorěčnej bazy zeznałoj, maja druhdy emocionalne barjery, w mjezsobnej komunikaciji do serbšćiny přeńć, wšako je wobćežnje zhromadny wšědny dźeń stajnje z powučenjom zwjazać. Při tym pak móža třeće wosoby mosćik tworić, kiž so kaž (priwatni) wučerjo na posrědkowanje gramatiki a přirodnych serbskich wobrotow koncentruja.

Prjedy hač so wobdźělnicy do bjesady podachu, běchu přitomneho Jana Barta počesćili. Za swoje njesprócniwe wabjenje za Witaj-projekt spožči so jemu 24. januara 2024 w Drježdźanach Zwjazkowy zasłužbowy rjad. W běhu lět je Jan Bart wjele nowinskich dokumentow Witaj-projekta zběrał a rjadował. Wobšěrnu zběrku je před poł lětom Rěčnemu centrumej WITAJ přepodał. Za to so jemu dr. Beata Brězanowa na zarjadowanju hišće raz wutrobnje dźakuje.

Wšitcy su sej přezjedni, zo su za zdźerženje a rewitalizaciju w Delnjej a Hornjej Łužicy Witaj-pěstowarnje a Witaj-skupiny dale wažny stołp, hdyž so imersiwne posrědkowanje serbšćiny konsekwentnje praktikuje. Praksa w Bretonskej ma lěpšinu, zo su pěstowarnje a zakładne šule jako imersiwne rěčne rumy institucionelnje zwjazane, město toho mamy w serbskim kubłanskim systemje łamk wot imersiwneho serbskorěčneho do dwurěčneho kubłanja na šuli. Dokelž změna tutych wobstejnosćow wotwidźeć njeje, zda so wosebje wažne być, zo so syće rěčnych rumow a styki mjez serbskimi rěčnikami a wuknjacymi zhusća, kaž je to wotmysł ZARI-projekta.