W internatnej jutrownej dźěłarni njesedźa jenož šulerki, ale tež někotři šulerjo. Tam pilnje jejka wóskuja. Někotři su při tym jara wušikni. Je widźeć, zo tutu tradiciju tež doma haja. Druzy dopomnja so na swój čas w horće a tamne prěnje pospyty. Nětko za ze wšěmi utensilijemi přihotowanym blidom a w dobrej atmosferje pozabyte zamóžnosće znowa wotkryja. Mjez sobu sej šulerjo pomhaja a rady dawaja. Tole je to rjane na internaće, zo su w skupinje a zo móža so mjez sobu pohonjować. Raz je žiwe diskutowanje abo smjeće w rumje, raz wšitcy ćicho a koncentrowani swoje třiróžki a smužki na jejko sadźeja. Druhdy pak tež šulerka sama sedźi a meditatiwnje wóskuje.

Tajka zaběra je dobra składnosć, sej z mjenje znatymi serbskimi wurazami hrajkać. Hubica, britwička, płasty … su dosć njeznate abo mało wužiwane słowa, kotrež sej w rozmołwje wuměnjamy a zwučujemy.

Monika Süßowa, kubłarka